Dom hrvatskih hodočasnika u Rimu

Subota i nedjelja, 4. i 5. lipnja 2011.

Prelijepa ustanova „Domus Croata“, ili s punim nazivom: Dom hrvatskih hodočasnika „Blaženi Ivan Merz“, u pravom je smislu riječi dom. U njemu se osjećam kao u Hrvatskoj i kao kod kuće. Ljubaznost gospođe Ivanke, Marije i Vesne zadivljujuća je. Dok skupa doručkujemo u njihovoj ugodnoj kuhinji, pričamo o mom hodočašću, njihovom putu do Rima i životu ovdje. Pričaju mi o skupinama hrvatskih hodočasnika, koje ovdje svako malo pristignu. I student Ivan je tu. Na poslijediplomskom je studiju. Iz Osijeka je pa mu pričam da mi brat živi tamo i da je profesor hrvatskoga. „Pa znam ga ja!“ kaže Ivan. „Predavao mi je latinski u gimnaziji.“ Svijet je zaista malo selo!

Proveo sam tu dva zaista divna dana osjećajući se kao kod kuće. Jeo u kuhinji, gledao hrvatsku nogometnu reprezentaciju na hrvatskoj televiziji u dnevnoj sobi (i ljutio se, zajedno s Vesnom na promašaje naših.)

Sutradan sam pošao mjesnim vlakićem (malo bržim od tramvaja) i potom autobusom ponovno na Trg sv. Petra da se još jednom pomolim na najsvetijem mjestu Rima, na grobu sv. Petra. Bila je velika vrućina. Nakon obavljenih pobožnosti pokušam malo prošetati se gradom, no osim u hladu, nemoguće je izdržati. Sjednem na terasu, u hladu i uz hladno pivo promatram hodočasnike i turiste kako u neprekidnim kolonama prolaze prema trgu, ili se vraćaju. Vraćam se autobusom do Doma. Mato mi je u svojoj ljubaznosti predložio da će me on odvesti na aerodrom u ponedjeljak. Dolazi u 6 sati ujutro po mene i vozi me na aerodrom. Kao nekog princa. Ili starijeg brata. Nema Hrvata do Hrvata.

Design by: Dvoklik