Kratka povijest Doma

U Rimu je još od polovine 15. stoljeća pa kroz 450 godina postojao gostinjac za hrvatske hodočasnike koji je prestao djelovati 1900. g. Nastavljajući tu dugu stoljetnu tradiciju zbrinjavanja hrvatskih hodočasnika 1985. g. hrvatski isusovac o. dr. Božidar Nagy, koji je tada vršio službu urednika Hrvatskog programa Radio Vatikana, pokreće inicijativu da se ponovno otvori gostinjac-dom za hrvatske hodočasnike koji su zahvaljujući suvremenim prijevoznim sredstvima u sve većem broju hodočastili u Vječni Grad na sveta mjesta kršćanske vjere. S ovom idejom odmah je bio upoznat Papa Ivan Pavao II. koji ju je na sam Božić 1985. g. usmeno odobrio ovim riječima: "To je dobra ideja, to je dobra inicijativa!" Nekoliko dana poslije Sveti Otac je poslao i pismeno svoj blagoslov i ohrabrenje za ostvarenje ove inicijative, a priložio je i svoj novčani dar koji je bio prvi materijalni prilog za budući hrvatski Dom u iznosu od tadašnjih deset milijuna lira.
Početkom sljedeće godine, 7. siječnja 1986. na poziv o. Božidara Nagya okupilo se desetak hrvatskih svećenika, redovnika i laika koji su tada živjeli u Rimu te su utemeljili Inicijativni odbor koji je vodio sve potrebne radove i akcije za osnivanje novoga hodočasničkog Doma. Za predsjednika odbora bio je izabran o. Zvonimir Zlodi, franjevac konventualac, hrvatski ispovjednik u Bazilici sv. Petra. Odbor se odmah obratio hrvatskim iseljenicima po svijetu preko hrvatskih katoličkih misija za financijsku pomoć u ostvarenju ove ideje. Inicijativu su hrvatskim vjernicima preporučili i hrvatski biskupi sa jesenskog zasijedanja Biskupske konferencije 1987. g. Najveći podržavatelj za ostvarenje ove ideje među hrvatskim biskupima bio je splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić kojemu je u Domu postavljena i bista.
Zahvaljujući velikodušnosti hrvatskih iseljenika na blagdan Gospe Karmelske, koja je prva zaštitnica Doma, 16. srpnja 1987. g. kupljena je odgovarajuća zgrada (bivša škola talijanskih časnih sestara) u rimskoj četvrti Alessandrino, uz Via Casilina, koja se odmah počela postupno prilagođavati za prihvat hodočasnika. Nakon pet godina, 10. V. 1991. Dom je potpuno isplaćen i od tada nosi naziv po hrvatskom Blaženiku Ivanu Merzu koji je, nakon što mu je Inicijativni odbor učinio zavjet, svojim nebeskim zagovorom pomogao da se ova ideja mogla ostvariti.
Temeljna svrha Doma jest da se kroz pružanje smještaja hrvatskim vjernicima hodočasnicima omogući da što bolje postignu cilj svoga hodočašćenja: učvršćenje vjere i duhovnu obnovu na izvorima kršćanstva kroz susrete s Kristovim namjesnikom - Papom i sa svetim mjestima Vječnoga Grada Rima. Osim te prvotne namjene Dom pruža također i druge usluge prema svojim mogućnostima. U prvom redu ovdje nalaze prihvat hrvatski bolesnici koji dolaze u Rim tražiti liječničku pomoć kod rimskih specijalista. Kroz više od deset godina, sve do novoga preuređenja, Dom je ustupao prostor i za Hrvatsku dopunsku školu za djecu hrvatskih obitelji koje žive u Rimu. U Domu je potom sjedište Postulature za kanonizaciju bl. Ivana Merza i za beatifikaciju službenice Božje Marice Stanković, te administrativno sjedište rimskog Hrvatskog povijesnog instituta. Prema mogućnostima Dom je pružao i nastavlja pružati usluge i pojedinim hrvatskim studentima laicima koji studiraju na rimskim sveučilištima. Dom raspolaže sa stotinu ležajeva i lijepim dvorištem i vrtom.
Dom je također ispunjen brojnim umjetninama koje su darovali hrvatski umjetnici iz domovine i svijeta i koje svjedoče o kulturnom bogatstvu hrvatskog naroda. Tako je Dom, osim što je funkcionalan ujedno i lijep te je postao kulturni centar i svojevrsna kulturno-vjerska hrvatska ambasada među brojnim sličnim ustanovama drugih naroda u Rimu.
U međuvremenu je bilo potrebno Dom temeljito obnoviti i urediti ga prema svim suvremenim standardima propisanima za takve ustanove. Tako se 2006. godine krenulo u definitivnu obnovu i završno uređenje Doma koje ja zahtijevalo i još uvijek zahtijeva velika materijalna sredstva. Zahvaljujući susretljivosti Privredne Banke Zagreb kod koje je podignut kredit, polovina Doma je uređena. Ostaje za uređenje druga polovina Doma i naravno otplaćivanje kredita. Odbor i uprava Doma nada se i sada pomoći i velikodušnosti hrvatskih darovatelja za njegovo konačno uređenje, jer se radi o nacionalnom, vjerskom i kulturnom pothvatu za dobro cijeloga hrvatskog naroda.
16. srpnja 2007. g. Dom je proslavio dvadeset godina svoga postojanja i djelovanja. Svečanost proslave uzveličala je svojom nazočnošću tadašnja potpredsjednica, a današnja predsjednica Hrvatske vlade gospođa Jadranka Kosor koja je otvorila obnovljeni dio Doma, a banjalučki biskup Franjo Komarica svečano ga je blagoslovio. Kroz dvadeset godina postojanja kroz Dom je prošlo više od 40.000 hrvatskih hodočasnika što je jasan pokazatelj koliko je ovaj Dom ne samo koristan, nego i potreban hrvatskom narodu.