Prvi dan odmora

Utorak, 26. travnja 2011.

Saint-Maurice

Probudim se u 6 sati. Inače se odmah dignem i brzo spremim za put. Jutros se istežem i protežem u krevetu i nikako da se dignem. U 7 sati telefoniram na recepciju i pitam mogu li zadržati sobu još jedan dan. Mogu.

Okrenem se na drugu stranu i nastavim spavati. Do 9 sati. Odmoran, nakon toliko spavanja dignem se i poslije tuša i brijanja idem na doručak. Ne žuri mi se kao obično pa uživam u kavi i pecivu. Vani je lijepo vrijeme pa ponovno hodam kroz grad. Idem do crkve i molim se. Molim se Gospi da mi da snage da nastavim. Dugo klečim i sjedim u crkvi i molim. I razmišljam. I opet molim.

Vratim se u hotel i na terasi sjedim i čitam uz kavu. Atmosfera gradića zaista je umirujuća. Prometa gotovo da i nema, a ljudi hodaju polako, bez žurbe. Svi kao da imaju puno vremena.

Popodne me zove Marija iz Radio Tomislavgrada. Pater Božidar je objavio vijest o mom hodočašću i ta je novost stigla i u moj rodni grad. Pita me mogu li im dati intervju. Rado prihvatim i dogovorimo se za 3 sata popodne.

Točno u 3 sata zove me novinar i postavlja pitanja. Dok mu odgovaram, prisjećam se svih divnih trenutaka koje sam do sada doživio i obuzme me osjećaj sreće i zadovoljstva. To se osjeća u mojim odgovorima. Zaboravio sam mutne, negativne misli. Posve sam zaboravio odustajanje. Zaboravio žuljeve i bolne mišiće. Jedva čekam da sutra krenem. Gospe, hvala ti. Svaki put kad sam Te trebao, poslala si mi anđela koji mi je pomogao. Ovoga je puta to bila Marija, kao slučajno.